Medžlis Islamske zajednice Fojnica

U ovom članku ćemo se osvrnuti na neke moralne i karakterne osobine Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koje nam potvrđuju ne samo da je posjedovao najviše stepene onoga što se su savremenoj nauci naziva emocionalnom inteligencijom, već da je bez ikakve sumnje bio najbolji učitelj, pedagog i psiholog u historiji ljudskog roda, i to na osnovu ostvarenog uspjeha u radu s svim kategorijama stanovništva, te trajnog utjecaja i većeg broja odgojenih sljedbenika od bilo kod drugog insana u povijesti.

Nakon preseljenja na ahiret, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je iza sebe ostavio preko 100.000 odgojenih studenata (učenika), i ne samo to. Poslanik, a.s., je do današnjeg dana odgajatelj više milijardi ljudi, čijim je sebebom njihov život promijenjen nabolje u svim oblastima. Prisjetimo se islamskih učenjaka, blistavih naučnika, astronoma, pravnika, liječnika, političara, vladara, odgajatelja, pa i velikog broja nemuslimana koji su u Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pronašli vodiča i u njegovim riječima utjehu.

Uporedimo ove fascinantne brojke s biografijama poznatih pedagoga, psihologa i odgajatelja. Važnije od njihovih naučnih zvanja jeste podatak koliko su drugih ljudi odgojiti, usrećiti i učiniti boljima, te koliko je njihov utjecaj trajan. Svako objektivan će morati prinzati da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ostvario veći uspjeh na polju odgoja i obrazovanja nego čitave generacije i epohe drugih ljudi. Subhanallah, ovo je samo jasan dokaz njegovog vjerovjesništva i Allahove pomoći i podrške.

U nastavku ćemo spomenuti samo neke karakteristike Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao učitelja i odgajatelja, i nastojmo da pročitano primijenimo u praksi.

Ibn Kajjim el-Dževzijje u svojoj knjizi ”Zadu-l-me’ad” opisujući govor, smijanje i plakanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najrječitiji čovjek i imao je najprijatniji govor, najbrže je izlagao temu i to na takav način da bi odmah obuzimao srca. To su mu priznavali i njegovi neprijatelji. Kada bi govorio, govorio je na takav jasan način da bi mu riječi mogao brojati ko god je htio. Nije govorio brzo, pa da se ne može upamtiti ono što kaže, niti je pravio stanke između riječi. Njegov govor je bio savršen. Aiša, radijallahu anha, kazuje: ‚Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije govorio ovako kako vi govorite, nego je njegov govor bio razborit i jasan tako da ga je mogao upamtiti svako ko je sjedio s njim.” (Tirmizi)

Često je nešto ponavljao i do tri puta, kako bi bilo što lakše shvaćeno ono što govori. Kada bi nazivao selam, selamio je tri puta. Šutio je dugo i nije govorio ako nije bilo potrebe. Svoj govor je započinjao i završavao otvorenih usta. Govorio je sažeto, ni opširno, ali ni prekratko. Nije govorio o onome što ga se ne tiče, i govorio je ono za šta je očekivao nagradu od svoga Gospodara. Kada mu nešto ne bi odgovaralo, to se primjećivalo na njegovom licu. Nije bio bučan, razvratan ni prost, niti je tražio takvo društvo.

Većinom se smijao lagahnim smješkom, čak možemo reći da se uvijek tako smijao, a vrhunac njegova smijeha je bio da mu se ukažu zubi. Smijao se svemu čemu su se i drugi smijali, odnosno, svemu što je smiješno, čudno i zanimljivo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je plakao slično kao što se i smijao, tj. nije bilo glasnog plakanja i ridanja, kao što ni njegov smijeh nije bio grohotan.

Moral Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov odnos prema drugima je išao do te mjere da kada bi mu dolazili grubi i neuki ljudi, on bi im srca osvajao i odgajao ih blagošću i s osmijehom na licu, kao što se da vidjeti iz sljedećeg hadisa.

Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je rekao: ”Išao sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a na njemu je bio nedžranski ogrtač s debelim porubom. Tada ga je sustigao jedan beduin, uhvatio ga za ogrtač i snažno povukao. ’Pogledao sam’, kaže Enes, ’i vidio da je, koliko ga je bio snažno povukao, Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, rame nažuljao porub ogrtača.’ Zatim je rekao: ’Muhammede, reci da mi daju nešto od tvoga imetka!’ Vjerovjesnik se okrenuo prema njemu, nasmijao se i naredio da mu daju.” (Buhari)