Sa ovom fojničkom mahalom to nije slučaj. Stare bosanske kuće sa svih strana vas mame u svoje avlije. Uz ramazan možeš, prateći potočić i miris ćurekota sa ramazanskih lepina, doći skroz pred džamiju i gledati paljenje kandilja. Nigdje kao u ovoj mahali ne osjetiš razliku današnjeg djetinjstva zarobljenog u raznorazne displaye, i onog našeg kada je djetinjstvo značilo igru do iznemoglosti, igru koja se uvijek završavala prislinim utjerivanjem u kuću jer je došlo akšamsko vrijeme..nigdje ko u ovoj mahali, mahali Pavlovac, ne možeš shvatiti da djeca više ne čekaju kandilje..da se razmijemo volim ja sve naše džamije, ali nigdje kao ovdje, glas mladog fojničkog hafiza pomiješan sa hukom potočića, ne uspavljuje postače na podnevskoj mukabeli..Družeći se sa starijim efendijama od mene, znam da nema džamije nadaleko u kojoj se više osjeti miris šehida. Upravo je ova, Muharem efendijina džamija, bila posljednja stanica sa koje smo u proteklom ratu krišom ispraćali najhrabrije sinove Bosne. Neka im je vječni rahmet! Džamijja je sagrađena 1682. godine. Ime joj kazuje, a i tarih na ulazu, da ju je sagradio izvjesni Muharem. Vjerovatno se radilo o vizionaru, koji je u datom momentu znao prepoznati potrebe džemata. Mnogo je alima službovalo u ovoj ljepotici. Hamdibeg ef. Husaković, hfz. Muhamed ef. Gačo, Ibrahim ef. Kršić, Ferid ef. Huseinbašić, Mensur ef. Pašalić, i aktuelni imam h. Abdulah ef. Šemić. U ovom džematu se već tradicionalno uči omladinski mevlud povodom mubarek noći Lejlei - Miradž. Princip šure je pokazao da je potreba džemata nova, veća i savremenija džamija. Ona će se, aBd, i graditi. Sve nostalgičare, zaljubljenike u antikvitete, pozivamo da zijarete ovu ljepoticu, da osjete miris svog djetinjstva.
" Tako živi jedna kasabica stisnuta među dva brda, uvijena od tog stiska po sredini, mršava i stara. A na vrh te kasabe potok, i nad potokom kuća sa čardakom." ( Z,
. Dizdarević )
