Iako su pojedini imami već posjetili neka od ovih mjesta ponovili su posjetu jer predsjednik Skupštine Udruženja ilmijje Vehid-ef. Arnaut bio je više nego odličan u ulozi vodiča ove grupe. Vehid-efendija je detaljno objašnjavao grupi dijelove Istanbula kroz koje su prolazili, ali i mjesta koja su posjetili.
Od 1453. do 2014.
S načinom dvorskog i političko-vojnog života Osmanlija imami su se upoznali u Topkapi Saraju, koji je bio dvor preko 400 godina, dok se politička administracija nije preselila u palatu Dolmabahče koju je grupa, također, posjetila. Izgradnja Dolmabahče koštala je 5 miliona tadašnjih zlatnika, ekvivalent 35 tona zlata. Radovi su započeti 1843. godine, a završena je 13 godina kasnije. Kada je predsjednik Turske Ataturk umro u ovoj palati 10.11.1938., nakon duge bolesti, palata je restaurirana i pretvorena u muzej. Posebnu pažnju imama zaokupio je muzej Miniaturk - Turska u malom. Riječ je o parku minijaturnih građevina iz svih perioda turske historije i anadolske civilizacije.
U muzeju “Panorama 1453” imamima je na jedinstven način bilo predstavljeno Fatihovo osvajanje Istanbula 1453. godine. U muzeju se nalazi velika prostorija u obliku polulopte, prečnika 38 metara, a na zidu je slika od 2350 metara kvadratnih. U prostoru između slike i posjetilaca su i neki predmeti iz bitke. Slika je toliko stvarna da na zvaničnom sajtu kažu da prilikom ulaska čovjek bude u šoku od 10 sekundi jer ne može da nađe referentne tačke za prostor.
Imami su bili u prilici posjetiti i trg Taksim Gezi park koji je danas važno mjesto okupljanja Turaka tokom političkih promjena u ovoj državi. U vožnji brodom duž Bosfora imami su se upoznali i s drugim znamenitostima Istanbula te povijesnim detaljima ovog dijela Turske.
Imami dvije države
Domaćin boravka u Istanbulu bio je Salih Sagir, jedan od najodgovornijih ljudi u Ilim Yayma Cemijeti (Društvo za širenje znanosti) te veliki prijatelj Bosne i Hercegovine. Imami su imali čast boraviti u novom, zvanično još uvijek neotvorenom domu za školovanje i boravak mladih imama. Također, imali su zvanične posjete domovima ovog tipa i u drugim dijelovima Istanbula gdje su se bh imami upoznali s načinom i radom turskih imama, a jedna grupa je bila i u zvaničnoj posjeti muftiji Istanbula Mustafi Džagridžiju.
Sva ova druženja su praćena razgovorom, ali i opuštenom atmosferom gdje su domaćini učenjem bh ilahija i sevdalinki pokazali da su črvsto vezani za Bošnjake i njihovu kulturnu i vjersku tradiciju.
Cijela Bosna na jednom mjestu
Imami su u svojim osvrtima nakon putovanja ukazali na potrebu zbližavanja imama u cijeloj Bosni i Hercegovini kroz ove i slične prilike, da se uspostavi bolja saradnja među članovima Udruženja, solidarnost s kolegama na području manjeg entiteta i važnost podrške projektima Ilmijje. Projekte Ilmijje su opisali kao dokaz da su u toku novi i uspješniji dani za njihovo udruženje.
Muvedet Vuković, Sanski Most: “Udruženje ilmijje i kroz ovaj projekat pokazuje ozbiljan prisutup u svom radu. Udruženje treba biti taj pokretački faktor, naročito u zbližavanju ljudi. Ovih pedeset imama iz cijele domovine imalo je priliku se bolje upoznati. Krajni cilj nije bio Istanbul, već naše upoznavanje”.
IMAMI SPAŠAVAJU STEVANA
Prilikom povratka iz Turske 9. februara imami su, zajedno s vozačima autobusa, u Srbiji oko 5h ujutro spasili iz teške saobraćajne nesreće vozača čije auto je bilo potuno uništeno. Vozač je najvjerovatnije zaspao tokom noćne vožnje. Imami su pozvali pomoć i pružali prvu pomoć vozaču sve do dolaska vozila hitne pomoći.
Mersed Šabanović, Konjic: “Volio bih da se svi imami iz Bosne ovako nađu i upoznaju. To je možda teže, ali ako je moguće organizirati hadž od preko dvije hiljade ljudi, mislim da je i jedan sastanak, jednu ekskurziju moguće organizirati”.
Mirsad Čakić iz Bosanske Gradiške je kazao: “Ako već postoji udruženje imama, onda je potrebna jača saradnja. Imami se moraju povezivati…”
Atif Dedukić, Maglaj: “Rukovodstvo Ilmijje treba više na teren da izlazi, da imamo sastanke s predsjednikom, potpredsjednikom, članovima Izvršnog odbora.... S druge strane imami trebaju podržati sve projekte Imijje. Imamo kalendare, takvime, obilježavanje određenih datuma…”. S njim se složio i Nijaz Spahić iz Doboja: “Imami trebaju prihvatili promociju svih projekata Ilmijje. Naprimjer, film o imamima logorašima je od velike važnosti za imame. Mi imamo imama u Doboju koji je bio logoraš”.
Faruk Džankić, Foča: Želim istaći da sam bio član prvog ciklusa seminara za imame gdje smo uživati u predavanju naših istaknutih profesora, ali ono što je posebno važno za sve učesnike jeste mogućnost da se bolje upoznamo, razmijenimo mišljenja i slično. Svaka pohvala na organizaciji ovakvih druženja. To se tiče ovog boravka, svaki opis je suvišan. Imami su imali mnogo vremena da se upoznaju, druže i razmijene iskustva, jer imami u našoj Zajednici se slabo poznaju. Posebno mi je kao imamu iz manjeg entiteta drago da mogu podijeliti s kolegama iz Federacije svoje probleme, dileme i neka pitanja.
Jasmin Bajrić, Kaljina: “Imamima je potrebna Ilmijja. Kako vidimo s novim projektima Ilmijja teži ka boljem i uz naš doprinos može se učiniti mnogo za dobrobit Islamske zajednice i imama. Ono što želim naglasiti jeste potreba Ilmijje da obrati pažnju na imame u manjem entitetu.
Iridin Tutnjić, Žepče: Ovaj sastav Ilmijje, mogu primjetiti kao mlad, radi doista kvalitetne projekte. Imamima je u ovako teškim vremenima bio potreban ovakav izlet. Imami se moraju odmoriti od svakodnevnih briga: hoće li biti plate ili ne, hoće li skupiti članarinu itd. Moguće je u tom pravcu organizirati bar ekskurzije kroz Bosnu, posjete muftiluka muftilucima i slično.”
Senad Šabić, Visoko: U trideset godina mog rada ovo je moje prvo, da tako kažem, osvježenje u radu. Ono što je najbitnije u ovom projektu jeste da smo se družili. Pojam ekskurzije je manje bitan. Razmijenili smo mišljenja i mi starije generacije vidimo da su dobro preuzeli obaveze imama. Došla je uistinu neka nova generacija u Ilmijji, ozbiljno su shvatili svoju misiju i nadam se da imaju dobru viziju. Treba ih podržati jer uzeli su u obavezu sebi spajanje ljudi, povezivanje imama u ovakivim vremenima gdje se svi dijele po različitim osnovama. Ovaj skup ovdje, to je na jednom mjestu cijela Bosna i Hercegovina. Čuo sam da će biti pokrenut i projekat uvezivanja džemata iz dijaspore sa džematima u BiH.”
Senad Hadžić, Jajce: “Što se tiče ovog putovanja najveća vrijednost je interakcija među imamima. Nadati se da će se ekskurzije ovog tipa nastaviti organizirati bar po našoj domovini i s drugim imamima. Kada je riječ o radu Ilmijje, projekti poput snimanja filma o imamima šehidima, ali i izdanje Monografije Islamske zajednice, zaslužuju veliku pažnju”.
Esad Slipac, Donji Vakuf: “Jedan od ključnih razloga zašto je ovo putovanje bilo impresivno jeste da su ovdje među nama sve generacije imama. Vrijedno pažnje je i što su nas domaćini na ovakav način dočekali. Imao sam čast biti u delegaciji koja je posjetila dekana Fakulteta islamskih nauka u Istanbula i muftiju Istanbula, s kojim je dogovorena saradnja o međusobnoj posjeti imama Bosne i Turske.
Nermin Bahtanović, Breza: “Ovo putovanje je ukazalo na potrebu međusobnog upoznavanja imama iz cijele države. Postoji niz pitanja o kojima nemamo priliku uopšte razgovarati, a važna su za naš profesionalni poziv. Također, kada smo slušali probleme imama iz manjeg entiteta pitanje je koliko razumijemo njihove potrebe. Rukovodstvo Ilmijje je prepoznalo nove metode promoviranja rada i uloge imama u društvu i to ukazuje na bolju budućnost imama”.
Mersed Delić, Srebrenik: “Ovi projekti bude nadu u planiranje novih projekata koji će svojim inovacijama i organiziranošću zbližiti imame te otvoriti važna pitanja za njihov rad, ali i budućnost imama koji su temelj Islamske zajednice”.
Svi imami su na kraju putovanja izrazili posebnu zahvalu predsjedniku Udruženja ilmijje Mensur-ef. Pašaliću, Vehid-ef. Arnautu i Esadu Pepiću koji je uz savršeno poznavanje turskog jezika olakšao cijeloj grupi boravak u Turskoj.
Predsjednik Udruženja ilmijje Mensur-ef. Pašalić:
Olakšati imamima u njihovoj svakodnevnici
Koji je razlog ovog putovanja i koji je kriterij pri odabiru imama?
Pašalić: S nama su na putovanju imami s područja svih muftiluka. Jedan dio ovih imama za putovanje odabrali su učesnici seminara “Imam i izazovi poziva”. Drugi dio imama su oni koji su radili na projektu Poslanikovo naslijeđe. Treća grupa imama iz naših dvadeset džemata su aktivni učesnici u projektu snimanja filmova. Snimili smo do sada film "Glas imama: 11.09. 1993", prošle godine film "Imami šehidi" i ako Bog da, evo sada završavamo film "Imami logoraši". Planiramo završiti sa četvrtim dokumentarnim filmom, vrlo specifičnim "Imami u odbrani države Bosne i Hercegovine" i nadamo se da ćemo time zatvoriti jedan proces u prezentiranju uloge imama u periodu odbrane BiH. Ovim putovanjem htjeli smo kazati da Glavni odbor Udruženja ilmijje želi nagraditi one koji su dali svoj doprinos u realizaciji naših projekata, ali i na određen način dati podršku našim imamima u njihovom svakodnevnom poslu. Imam mora predvodi džemat pet puta dnevno, da bude hatib i drži hutbe sve zahtjevnijem džemat, zatim, mi smo i gassali, pa smo uz to i prodavači časopisa i knjiga, ali smo vrlo često i rame za plakanje. Praktički smo nekada i kao neki psihijatri, psiholozi koji trebaju primiti sve informacije o teškom stanju džematlija. To trebamo apsorbirati, naći neko rješenje, a da ono osobno ne uzdrma naš porodični milje. Očito da je to naša misija. Kada se radi o našim kolegama koji rade u manjem entitetu, tu se moramo još više angažirati. A, i država tu ima posebnu obavezu da pomogne.
Uspješno ste realizirali i projekat Monografije Islamske zajednice.
Pašalić: Monografija je sehara bošnjačke duhovnosti. Intencija je bila da praktički na 820 stranica predstavimo naše imame, hajrat-sahibije, imame, džemate, džamije, ono što mi imamo unutar Islamske zajednice i naravno da se vratimo prošlosti i napravimo pregled svih naših imama koji su obavljali misiju imama u svojim džematima.
Mnogi imami su na ovom putovanju izrazili želju za češćim susretima imama. Da li je to moguće bar sličnim putovanjima kroz Bosnu?
Pašalić: Lično se slažem i prihvatam tu ideju. To je dobra ideja i razmotrit ćemo je. Naravno, i prioritet je da se prvo međusobno upoznamo kroz našu domovinu te onda nastavimo naša druženja, ali i upoznavanje drugih država.
